Uvod
Proteklih dana u medijima su se pojavili senzacionalistički napisani članci u kojima se navodi kako paracetamol uzrokuje rizično ponašanje. Neki od naslova su: Studija: Paracetamol smanjuje bol i temperaturu, a utječe i na psihu (N1), Znanstvena studija: Najpoznatiji lijek protiv bolova može poticati rizično ponašanje (Index), Jedan od najčešće konzumiranih analgetika utječe i na našu psihu (Poslovni dnevnik). Pozivajući se na objavljene rezultate istraživanja koje je provedeno na Sveučilištu u Ohiju u SAD-u, navodi se kako ljudi koji troše paracetamol ne osjećaju strah od rizičnih aktivnosti i ponašanja. Navedeno istraživanje objavljeno je još 2015. godine u časopisu Psychological Science (1). Neki se pak medijski napisi referiraju na studije Keaveney i suradnika iz 2020. godine (Također iz Ohija) na temelju rezultata kojih autori zaključuju da primjena paracetamola potencijalno može dovesti do rizičnog ponašanja (2). Iz medijskih napisa laici bi lako mogli zaključiti (vjerojatno i zaključuju) da se radi o studijama koje su pratile ponašanja osoba koje uzimaju paracetamol u stvarnim životnim situacijama. Stoga u nastavku donosimo kratak prikaz studija na koje se članci referiraju: uvid u hipoteze autora istraživanja, primijenjene metode, dobivene rezultate i način interpretacije rezultata.
Što nam govore navedena istraživanja?
Dvostruko- slijepo istraživanje Dursa i suradnika iz 2015. godine provedeno je na 167 dobrovoljaca koji su primili ili placebo (82 ispitanika) ili paracetamol u dozi od 1g (85 ispitanika). Tijekom ispitivanja procjenjivano je emocionalno uzbuđenje i pozitivan ili negativan doživljaj podražaja kod ispitanika, što je provocirano vizualno (pokazivanjem slika koje izazivaju pozitivne ili negativne osjećaje). Ispitanici su morali na skali od 11 bodova ocjenjivati svoj negativni/pozitivni te emocionalni doživljaj. Autori su zaključili da paracetamol može otupiti emocionalnu reakciju pojedinca na pozitivne i negativne podražaje, dok nije uočen učinak paracetamola na evaluacijsku prosudbu. Međutim, kao što i sami navode, postoje brojna ograničenja u studiji te su potrebna dodatna istraživanja kako bi se potencijalno potvrdili navedeni rezultati. Važno je napomenuti da je na skalama od 11 točaka (ocjena 0-10) apsolutna razlika u rezultatima između grupa bila 0.29 (za ekstreme u evaluaciji) i 0.67 bodova (za emocionalno uzbuđenje)! U ovoj studiji nije praćena percepcija rizika ispitanika.
Istraživanje Keaveney i suradnika iz 2020. godini pokušalo je u čak 3 studije potvrditi 2 hipoteze: 1) da paracetamol može uzrokovati rizično ponašanje te 2) da mijenja percepciju rizika i koristi.
Prva studija je uključila ukupno 142 studenta (prosjek godina 19.3) od kojih je 69 dobilo jednokratno placebo a 73 paracetamol 1000 mg. Prva hipoteza istraživača bila je da paracetamol povećava sklonost preuzimanju rizika primjenom BART metode: u kompjutorskoj igri ispitanici su dobili zadatak da u 30 pokušaja pokušaju napuhati ispuhani balon u mogućih 1-128 napuhavanja, a svakim napuhavanjem zarade 0.05 dolara. Sami biraju koliko puta će pokušati napuhati balon koji može u nekom trenutku puknuti (što je veći broj napuhavanja, veći je rizik pucanja) te će u tom slučaju izgubiti novac. Ako ocjene da je rizik pucanja balona velik imaju mogućnost prekinuti i pohraniti novac. Druga hipoteza istraživača bila je da paracetamol utječe na percepciju i prosudbu rizika i koristi a testirana je ispunjavanjem upitnika po Finucane i suradnicima.
Razlike u rezultatima rizičnog ponašanja (BART risk taking) bili su granično statistički značajni(t(140) = −2.29, P = 0.023, 95% CI [−10.94, − 0.81] ). Apsolutna razlika u prosječnom broju napuhavanja balona (paracetamol 38.9, placebo 33.1) bila je 5.5. U placebo skupini zabilježeno je statistički značajno više pucanja balona što je u apsolutnoj razlici bilo prosječno 2.12.Autori su zaključili da su potvrdili prvu hipotezu (rizično ponašanje). No, druga hipoteza testirana upitnikom da paracetamol utječe na percepciju i prosudbu rizika nije potvrđena u ovoj studiji.
Stoga su, ne odustajući, autori u studiji 2 ponovno testirali hipoteze (s naglaskom na drugu). Uključili su novih 109 studenata i replicirali istraživanje: BART zadatak te ispunjavanje sada druge skale o percepciji rizika; u ovoj studiji autori su primijenili DOSPERT skalu (Domain Specific Risk-Taking Scale), ukupno 30 pitanja bodovalo se s maksimalno 7 bodova. Za BART je rezultat bio sličan (granično statistički značajan na p=0.03 uz apsolutnu razliku u srednjem broju napuhavanja balona od 4.66 (placebo 32.15 vs paracetamol 36.38), no nije bilo statistički značajno više pucanja balona u skupini na placebu. No, na DOSPERT skali autori su dobili statistički značajnu razliku u percepciji rizika između grupa (p=0.007) srednja vrijednost od maksimalno 210 za placebo skupinu 140.96 i za paracetamol skupinu 133.89; apsolutna razlika na ljestvici 7.07), dok u percepciji koristi nije bilo značajne razlike.
Treća studija provedena je kao replikacija studije 2 na većem broju ispitanika. Uključeno je 215 studenata s ciljem povećavanja snage studije. U ovoj studiji nije bilo statistički značajnih razlika između skupina na placebu i paracetamolu u BART zadatku (rizično ponašanje) (p=0.84).
Zaključno, autori su u prve dvije studije s malim brojem ispitanika dobili granično statistički značajne razlike između grupa u rizičnom ponašanju (BART) dok razlika nije bila značajna u studiji s velikim brojem ispitanika. No, u kompilaciji rezultata ovih studija (studija 1-3) autori su zaključili da je studija pokazala značajan učinak paracetamola na sklonost rizičnom ponašanju (BART zadatak), uz analizom skupnih podataka dobivenu graničnu statistiku značajnost (p=0.024); apsolutna razlika u prosječnom broju puknutih balona u BART testu bila je 2.87 (32.23 na paracetamolu i 29.37 na placebu). Hipoteza o potencijalnom utjecaju paracetamola na prosudbu i percepciju rizika i koristi nije dokazana.
Istraživanje psiholoških učinaka paracetamola ovih autora temeljilo se na prethodnim istraživanjima koja su koristila sličnu metodologiju. Prema rezultatima studije iz 2010. godine istraživači su zaključili da uzimanje paracetamola tijekom 3 tjedna u odnosu na placebo otupljuje osjećaj povrijeđenosti koju pojedinci mogu osjetiti u socijalnim interakcijama (3). Rezultati sličnih istraživanja sugerirali su da akutno (jednokratno) uzimanje paracetamola također može smanjiti negativnu reakciju na emocionalne provocirajuće stimulanse. Prema istraživanju Randles i suradnika, ispitanici koji su primili akutnu dozu paracetamola osjećali su manje negativne emocije razmišljajući o svojoj smrtnosti u odnosu na bolesnika koji su primali placebo (4). Drugo istraživanje DeWall i suradnika sugeriralo je da paracetamol može smanjiti nelagodu koju osjećamo kada moramo donijeti tešku odluku (5).
Način na koji bi paracetamol djelovao na negativne emocionalne doživljaje nije jasan.
Postoji li razlog za zabrinutost?
Paracetamol je lijek koji je prisutan u kliničkoj praksi dugi niz godina. U Hrvatskoj, kao i na svjetskoj razini, ubraja se među najčešće propisivane i korištene lijekove. Primjerice, prema podacima HALMED-a, u 2020. godini nalazio se na 16. mjestu prema financijskoj potrošnji, a na 24.mjestu najkorištenijih lijekova (u kombinaciji s tramadolom) (6). Paracetamol je dostupan u različitim farmaceutskim oblicima, bilo u pripravcima koji se izdaju na recept ili kao bezreceptni pripravak. Radi se o lijeku povoljnog sigurnosnog profila te je, s obzirom na dugogodišnje i široko korištenje, dostupna značajna količina podataka o sigurnosti njegove primjene (7).
Komentar uredništva Pharmaca
Kriva interpretacija rezultata gore navedene studije i senzacionalistički napisi u tiskanim i elektronskim sredstvima javnog informiranja ponovno su uzrokovali nepotrebnu zabrinutost pacijenata oko uzimanja jednog od analgetika s najpovoljnijim profilom sigurnosti.
Gore navedene studije ne nude dokaze koje bi njihove rezultate u ovom trenutku učinili relevantnima za kliničku praksu i utjecali na propisivanje paracetamola. Studije na koje se članci u javnosti referiraju imaju mnoge zamjerke: mali uzorak, odabir ispitanika (studenti mlađi od 20 godina u procjeni rizičnog ponašanja koje se želi ekstrapolirati na populaciju), plan ispitivanja, način obrade podataka te interpretacija istih (statistički značajno ne znači i klinički značajno).
Za sada nema dokaza koji bi ukazali na mogućnost klinički značajnog utjecaja primjene paracetamola na emocionalne doživljaje, a svakako ne na mogućnost prosudbe rizika i koristi ili sklonost rizičnom ponašanju.
Literatura:
Durso GR, Luttrell A, Way BM. Over-the-Counter Relief From Pains and Pleasures Alike: Acetaminophen Blunts Evaluation Sensitivity to Both Negative and Positive Stimuli. Psychol Sci. 2015;26(6):750-758. doi:10.1177/0956797615570366
Keaveney A, Peters E, Way B. Effects of acetaminophen on risk taking. Soc Cogn Affect Neurosci. 2020 Sep 24;15(7):725-732. doi: 10.1093/scan/nsaa108.
DeWall CN, MacDonald G, Webster GD, Masten CL, Baumeister RF, Powell C, Eisenberger NI. Acetaminophen reduces social pain: Behavioral and neural evidence. Psychological Science. 2010;21:931–937.
Randles D, Heine SJ, Santos N. The common pain of surrealism and death: Acetaminophen reduces compensatory affirmation following meaning threats. Psychological Science. 2013;24:966–973.
DeWall CN, Chester DS, White DS. Can acetaminophen reduce the pain of decision-making? Journal of Experimental Social Psychology.015;56:117–120
HALMED, Izvješće o potrošnji lijekova za 2020. godinu, Zagreb, Hrvatska https://www.halmed.hr/Novosti-i-edukacije/Publikacije-i-izvjesca/Izvjesca-o-potrosnji-lijekova/Izvjesce-o-potrosnji-lijekova-u-Republici-Hrvatskoj-u-2020/ pristupljeno 10.12.2021.
MICROMEDEX – podaci o lijeku acetaminophen/paracetamol - pristupljeno 10.12.2021.
Pripremio: Petar Mas, dr. med.
Comentários