Ponekad na pitanja koja se često javljaju u kliničkoj praksi ne možemo u literaturi naći jasan odgovor koji možemo ponuditi našom bolesnicima. Jedno od njih je i pitanje optimalnog unosa tekućine u bolesnika s kroničnom bubrežnom insuficijencijom u cilju sprječavanja napredovanja bubrežne insuficijencije.
Preporučeni unos tekućine za zdrave muške osobe (pijenje i tekućina iz hrane) iznosi 2.5 L a za žene 2.0 L uz normalne okolišne uvjete i fizičku aktivnost.
Populacijske studije upućivale su na povoljan utjecaj većeg unosa tekućine u bolesnika s kroničnom bubrežnom insuficijencijom. Studije koje su koristile volumen urina i osmolarnost u procjeni hidracijskog statusa bolesnika imale su konfiltne rezultate, no neke su sugerirale da povećavanje unosa tekućine nije adekvatno.
U travnju 2022.godine objavljeni su rezultati CKD-REIN kohortne studije koja je u bolesnika s kroničnom bubrežnom bolešću proučavala odnos unosa tekućine s progresijom bubrežne insuficijencije.
CKD-REIN studija
Ova je klinička studija uključila ukupno 1265 bolesnika s kroničnom bubrežnom bolešću, s medijanom dobi od 69 godina i srednjom glomerularnom filtracijom (GF) od 32 ml/min/1.73m2. U studiji je na prvom pregledu bolesnika metodom intervjua procijenjen dnevni unos tekućine, prikupljen je 24-satni urin te procijenjivana osmolarnost urina. Procijenjeni su omjeri rizika (HR, Hazard Ratio) i 95% intervali pouzdanosti (95%CI) za bubrežno zatajenje i pogoršanje GF povezano s biljezima hidracije, kontrolirano za čimbenike rizika za progresiju kronične bubrežne insuficijencije i osmolarnost urina.
Rezultati
Medijan dnevnog unosa tekućine bolesnika bio je 2.0 L ukupno te 1.5 L pijenjem. Medijan 24-satnog volumena urina bio je 1.9 L a srednja vrijednost osmolarnosti urina bila je 374 ± 104 mosm/L. Niti ukupni unos tekućine niti volumen urina nisu bili povezani s ishodom bubrežne insuficijencije. Rizik za bubrežnu insuficijenciju značajno se povećao smanjenjem osmolarnosti urina <292 mosm/L. Prilagođen HR (95% CI) za bubrežnu insuficijenciju povezanu s volumenom popijene tekućine iznosio je 1.88 (1.02–3.47), 1.59 (1.06–2.38), 1.76 (0.95–3.24) i 1.55 (1.03–2.32) u bolesnika koji su pili <0.5, 0.5–1.0, 1.5–2.0 i >2.0 L/dan u odnosu na one koji su pili između 1.0–1.5 L/dan. Visoki unos tekućine pijenjem također je bio povezan s bržim pogoršanjem glomerularne filtracije.
Zaključak studije CKD-REIN
Ova je studija, uzimajući u obzir mogućnost bubrega za koncentriranje urina, istraživala povezanost između hidracijskog statusa bolesnika (temeljenog na unosu tekućine) te volumena 24-satnog urina, na progresiju bolesti u bolesnika sa srednjom do teškom bubrežnom insuficijencijom. Rezultati ove studije sugeriraju da kako mali tako i veliki volumen tekućine unešene pijenjem, može ubrzati progresiju kronične bubrežne bolesti.
ŠTO TO ZNAČI ZA PRAKSU?
Prema rezultatima CKD-REIN studije, čini se da optimalan unos tekućine za osobe s bubrežnom insuficijencijom iznosi 1.0-1.5 L dnevno. Veći ili manji unos od navedenog bio je povezan s lošijim ishodom bubrežne insuficijencije. Čini se da i pretjerano razrijeđivanje kao i koncentriranje urina opterećuje insuficijentne bubrege.
Dostupni podatci sugeriraju optimalan raspon od 1-2 L unosa tekućine dnevno za bolesnike s kroničnom bubrežnom bolešću, prilagođeno okolišnim uvjetima, fizičkoj aktivosti te drugim čimbenicima specifičnim za bolesnika.
Je li moguće povremenim mjerenjem osmolariteta urina i prilagođavanjem preporučenog unosa tekućine dodatno usporiti napredovanje bubrežne insuficijencije, pitanje je na koje će odgovoriti buduća istraživanja.
Literatura: Wagner S, i sur. for the CKD-REIN study group, Water intake and progression of chronic kidney disease: the CKD-REIN cohort study, Nephrology Dialysis Transplantation, Volume 37, Issue 4, April 2022, Pages 730–739, https://doi.org/10.1093/ndt/gfab036
Comments