UVOD
Alkohol se često konzumira, akutno, povremeno i kronično. Prema podacima iz 2014. godine gotovo 10% europske populacije starije od 15 godina pije alkohol svaki dan, a od alkoholizma prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije iz 2021. godine boluje i do 16,2% muškaraca i 2,5% žena (najveća učestalost u Rusiji). U Hrvatskoj od alkoholizma boluje 4,8% muškaraca i 1,1% žena. Prema svim tim podacima nije teško zaključiti da će određeni broj bolesnika zatražiti mišljenje liječnika kod propisivanja lijekova s obzirom na uživanje u alkoholu.
Najčešće bolesnici pitaju smiju li istodobno konzumirati alkohol kod uzimanja antmikrobne terapije. Je li tomu razlog što smatraju da se radi o važnim lijekovima ili liječenju važnih bolesti?
No kako bilo, alkohol stupa u interakcije i s brojnim drugim lijekovima, odnosno s drugim pićima i hranom. U ovom kratkom pregledu podsjetiti ćemo samo na one najvažnije, najozbiljnije ili jednostavno najčešće kombinacije lijekova i alkohola pa tako i interakcija te istaknuti koje bi lijekove bilo korisno izbjegavati uz konzumaciju alkohola.
INTERAKCIJE
Miješanje alkohola i lijekova može biti štetno i vrlo često se takvo upozorenje nalazi na uputama koje se prilažu uz lijek. Opasnost je realna jer istodobno uzimanje alkohola i određenih lijekova može dovesti do mučnine i povraćanja, glavobolje, pospanosti, nesvjestice, gubitka koordinacije. Ali mogu se javiti i ozbiljniji simptomi interakcije lijeka i alkohola kao što su unutarnje krvarenje, kardiovaskularne smetnje (naročito poremećaji ritma srca), poteškoće s disanjem. No postoji opasnost postoji i od mogućeg smanjenja učinka lijeka, ali i od toksičnih učinaka (pojačanog učinka) lijeka koji se uzima zajedno s alkoholom.
Posebno treba istaknuti kako su, među bolesnicima, skupine od posebnog rizika žene (zbog manje količine vode u tijelu, a viška masti u odnosu na muškarce iste tjelesne mase, postižu se uz istu količinu alkohola, veće razine sa svim toksičnim učincima, naročito oštećenje jetre) i stariji (zbog smanjene sposobnosti metabolizma alkohola i produljena djelovanja, ali i povećane osjetljivosti na alkohol kao i većeg potencijala za interakcije s obzirom da stariji bolesnici uzimaju veliki broj lijekova). Interakcija s alkoholom može se javiti čak iako se lijek ne uzme baš istodobno s alkoholom.
Interakcije alkohola s pojedinim skupinama lijekova:
Lijekovi sa sedativnim djelovanjem na središnji živčani sustav (SŽS)
Najčešće opisivane interakcije alkohola i lijekova se vežu uz one lijekove koji istodobno djeluju na SŽS. Među njima se najčešće spominju antihistaminici (loratadin, desloratadin, klorfeniramin, cetirizin), a nuspojave ove interakcije uključuju pospanost (sedacija) koja, osobito u starijih može biti odgovorna za padove i frakture. Zašto su antihistaminici tako važni i zašto se posebno ističu, osobito u stranoj literaturi? Stoga, što se vrlo često nalaze kombinirani u brojnim simptomatskim pripravcima za olakšavanje simptoma prehlade i kašlja. Kako su nuspojave antihistaminika poput sedacije, vrtoglavice, omamljenosti,dobro poznate (osobito antihistaminika prve generacije u koje spada klorfeniramin), u kombinaciji ovih lijekova s alkoholom te se nuspojave mogu značajnije pojačati što opet dalje može dovesti do ozbiljnijih posljedica.
U Hrvatskoj se uglavnom na tržištu, u režimu ručne prodaje, nalazi kombinacija analgetika (paracetamola) s klorfeniraminom, također antagonistom H1 receptora prve generacije. Stoga, svakoga komu se propisuje antihistaminik ili ga kupuje u slobodnoj prodaji treba istaknuti da se ne bi istovremeno trebao uzimati alkohol, osobito kod upravljanja vozilima.
Alkohol se ne preporučuje i uz druge lijekove koji djeluju na središnji živčani sustav (SŽS). U njih spadaju anksiolitici (benzodiazepini – npr. diazepam, lorazepam, alprazolam, oksazepam), selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) (npr. paroksetin, fluoksetin, fluvoksamin, sertralin, citalopram) te antiepileptici (npr. klonazepam, klordiazepoksid, pregabalin, gabapentin, topiramat, valproat). Uz navedene lijekove i alkohol može doći do sedacije, vrtoglavice, otežanog disanja, pogoršanja motorne kontrole, poteškoća s pamćenjem kao i do povećanog rizika za predoziranje. Pretjerana sedacija može se javiti i kod istodobne primjene antipsihotika i alkohola što se opisuje uz haloperidol, risperidon, olanzapin, paliperidon. Jednako tako se navodi i kod nebenzodiazepinskih sedativa/anksiolitika zolpidema i zaleplona.
Što se tiče SSRI, iako su studije ukazale da je potencijal za interakcije vrlo nizak, proizvođači savjetuju izbjegavati konzumaciju alkohola uz SSRI jer kod istodobne primjene može doći do oštećenja kognitivnih i motornih izvedbi.
Zabilježena je i paradoksalna reakcija kod primjene antiepileptika i alkohola, a odnosi se na promjenu mentalnog statusa koje uključuje i suicidalne misli! Najvažnije je ipak istaknuti da se kod takvih reakcija antiepileptik nikada samoincijativno ne prekida nego je potrebno konzultirati liječnika.
Također je važno upozoriti da čak i uz koncentracije alkohola koje su u dozvoljenim granicama za upravljanje vozilima, primjena lijekova koji imaju sedativno djelovanje može značajno poremetiti budnost. Terapija i primjena lijekova kao i konzumacija alkohola se stoga mora pažljivo nadzirati.
Interakcije antibiotika i alkohola
Antibiotici su lijekovi koji se često propisuju u ambulantnom svijetu i vrlo često bolesnici upravo kod njihove primjene pitaju smiju li uzeti istodobno alkohol. Uglavnom se radi o disulfiramskoj reakciji koja se sastoji najčešće u razvoju jakog crvenila lica uz navale vrućine, s ili bez povraćanja. U težim reakcijama dolazi do naglih promjena u krvnom tlaku.
Prvotna reakcija opisana je kod primjene disulfirama u liječenju alkoholne ovisnosti a tumači se blokiranjem enzima acetildehidrogenaze zbog čega dolazi uz alkohol do nakupljanja acetaldehida i do 10 puta viših koncentracija. Sama reakcija se može dogoditi već nakon 5-10 minuta nakon uzimanja alkohola uz disulfiram i trajati i do nekoliko sati. Kako je već navedeno reakcija može biti ozbiljna te dovesti do cirkulatornog kolapsa.
Što se tiče primjene antibiotika, oprez se posebno naglašava kod unosa alkohola i primjene metronidazola te postoje opisi kardiovaskularnih nuspojava, ali i smrtnih ishoda iako nije sasvim jasno na koji način dolazi do reakcije. Naime u dvostruko slijepoj studiji na zdravim dobrovoljcima nije bilo dokazanog učinka metronidazola na povišenje koncentracije acetaldehida što se inače pripisuje djelovanju disulfirama kod istodobne primjene s alkoholom. Važno je reći da se prema uputama za propisivanje metronidazola alkohol ne smije primjenjivati tijekom primjene lijeka kao i do 3 dana nakon prestanka primjene navedenog lijeka.
Opisana je reakcija i kod cefalosporina 3. generacije cefoperazona (odnosi se na postranični metiltetrazoetiolni lanac pa se reakcija odnosi samo na cefalosporine s navedenim postraničnim lancem).
Slična reakcija opisana je i kod primjene ketokonazola, a uključivala je osim uobičajenog crvenila, mučnine, hipertenzije i periferne edeme.
Od ostalih antibiotika također se mogu naći upozorenja o interakcijama eritromicina i doksicklina uz alkohol, no u već spomenutim bazama podataka se o njima ne nalaze podaci.
Ostale skupine lijekova
Povećan rizik krvarenja bilježi se kao interakcija nesteroidnih antireumatika i antikoagulansa (varfarina) i alkohola. Uz to, kod istodobne primjene nesteroidnih antireumatika i alkohola, povećan je rizik za oštećenje jetre. Varfarin i alkohol stupaju u umjerenu interakciju kod koje je s jedne strane povišen rizik za krvarenje, ali može doći i do smanjenja učinka varfarina pa posljedično do tromboembolijskih događaja (moždani udar, akutni koronarni događaj). Ovdje se ne govori o nesuradljivosti alkoholičara kod uzimanja varfarina!
Od analgetika čak i paracetamol stupa u ozbiljnu interakciju s alkoholom ako se radi o kroničnom pijenju i dugotrajnoj primjeni paracetamola. Naime kod istodobne primjene može doći do ozbiljnih oštećenja funkcije jetre te se savjetuje u svim slučajevima javljanja groznice, otekline zglobova, pretjeranog umora i slabosti, nejasnih krvarenja i nastanka hematoma uz gubitak apetita, mučninu i povraćanje, pažljiva kontrola bolesnika i laboratorijska kontrola funkcije jetre.
Isosorbid dinitrat (ISDN) uz alkohol može dovesti do ubrzanja frekvencije srca, naglih promjena krvnoga tlaka te nesvjestice. Slične nuspojave bilježe se kod istodobne primjene verapamila i alkohola. Iako se mogu naći navodi o interakciji amlodipina i enalaprila s alkoholom, u velikim bazama koje se koriste za svakodnevni klinički rad (Micromedex, UptoDate) nema o tome podataka, niti opisa nuspojava.
Nepovoljna je i ozbiljna interakcija alkohola i hipoglikemika metformina kod koje postoji značajna opasnost od laktacidoze te se preporučuje izbjegavanje većih količina alkohola (akutno i kronično pijenje). Mehanizam kojim nastaje laktacidoza nije do kraja objašnjen, ali postoji mogućnost smanjenja klirensa laktata. I ostali hipoglikemici (gliptini) mogu dovesti do hipoglikemija kao i do hiperglikemija. Iako se radi o umjerenoj interakciji, općenito se u svih bolesnika na hipoglikemicima ne preporučuje konzumacija alkohola.
Potencijalno je povećana sedacija uz istodobnu primjenu metoklopramida i alkohola, a povećana bioraspoloživost alkohola (s povećanim koncentracijama) uz istodobnu primjenu ranitidina.
Primjena statina (opisuje se uz atorvastatin) koji kao nuspojavu mogu imati oštećenje jetre u kombinaciji s uzimanjem (ipak većih količina!) alkohola, može povećati rizik za oštećenje jetre. Tako i kod ove kombinacije se potrebno odmah javiti liječniku u slučaju pojave umora, modrica, osipa po koži, svrbeža kože, gubitka apetita, mučnine povraćanja, žutila kože jer se radi o dobro poznatim simptomima oštećenja jetre.
Na kraju ne treba zaboraviti da i lijekovi koji se kupuju u s
lobodnoj prodaji (npr.lijekovi za liječenje kašlja) npr. dekstrometorfan, gvajfenezin, folkodin i kodein, mogu dovesti do sedacije, vrtoglavice i povišenog rizika za predoziranje ukoliko se kombiniraju s alkoholom. Tako i neki biljni pripravci (valerijana, Gospina trava, ehinaceja) zajedno uzeti s alkoholom mogu izazvati interakcije, a najčešće se navodi pospanost (I sve posljedice koje može pospanost izazvati).
ZAKLJUČAK
Ne bismo trebali zanemariti činjenicu da mnogi naši bolesnici konzumiraju alkohol. Redovno, povremeno, u manjim ili većim količinama. Stoga kod propisivanja lijekova moramo prekontrolirati stupa li lijek koji želimo propisati u ozbiljnu interakciju s alkoholom i ako da, na to treba upozoriti bolesnika.
Comments